Kultura nesavršenosti je, u najdubljem smislu, odbijanje ideje da vredimo samo kad smo „ispeglani“, besprekorni i bez greške.
To je kultura koja priznaje da lepota, autentičnost i istina nastaju upravo iz pukotina, mana, tragova vremena i emocija.
Umetnici poput Yohjija Yamamota, Wabi-sabi filozofija u Japanu, pa i mnogi savremeni mislioci — svi oni govore isto:
Savršenstvo je sterilno. Nesavršenost je živa.
Kultura nesavršenosti znači:
-
da cenimo proces, a ne samo rezultat,
-
da grešku vidimo kao deo izraza, ne kao kvar,
-
da čoveka prihvatamo celog, sa slabostima, ne samo u „najboljoj verziji“.
💬 Na nivou dizajna — to je recimo grubi šav koji ostane vidljiv, neravan rub na keramici, svesno neparan raspored pločica…
💬 Na nivou života — to je kad dozvoliš sebi da nešto ne znaš, da pogrešiš, da se menjaš.
Zato Yamamoto uvek govori o „pokretu koji dopušta nesavršenost“ — jer kad pokušamo da kontrolišemo sve, ubijamo dah života u onome što radimo.
Comments