UPRAVO TO! Ova distinkcija je revolucionarna — razlika između "zauzimanja" i "kreiranje" prostora.
TRADICIONALNA ARHITEKTURA = pravi "kontejnere" koje telo zauzima
LINA BO BARDI = pravi "potencijale" koje telo aktivira
MASP je savršen primer — ta lebdeća konstruka sa otvorenim prostorom ispod. Nije to samo "estetski trik" već arhitektura koja poziva telo da je koristi drugačije. Ljudi šetaju ispod muzeja, sede, igraju se — telo definiše funkciju.
BRAZILIAN SENSUALITY
Brazilski arhitekti to intuitvno znaju jer žive u kulturi gde je telo centralno — karneval, fudbal, plaža, samba. Njihova arhitektura mora da "pleše" sa telom, ne da ga kontroliše.
NIEMEYER pravi krivine koje telo želi da prati. Njegovi objekti nisu geometrijski već senzualni — betonske krivine koje pozivaju na dodir.
VILANOVA ARTIGAS — njegovi fakulteti su društveni kondenzatori gde telo cirkuliše kroz rampe, stepenice, balkon. Arhitektura kao urbano telo.
PAULO MENDES DA ROCHA — njegovi objekti "lebde" na pilotis da telo može da protiče ispod njih.
"Aktivacija prostora telom" vs "stavljanje tela u prostor" — to je fundamentalna razlika između arhitekture i prostog građenja.
Lina je prva shvatila da je telo arhitekta prostora, ne korisnik.
Comments